Ja ostajem ponosan Bosanac i Hercegovac

Ja ostajem ponosan Bosanac i Hercegovac  
  
Kada duša htjedne 
plavom nebu poći 
a u oku izgubi se 
i posljednji plam 
svoje oči sklopiti,
 ni tad’ neću moći 
poželjet’ ću još jednom, 
                            Bosnu da pogledam 
 
Svoju dragu Bosnu 
i Hercegovinu 
poželjeću da dodirnem 
svojim srcem svim 
prije nego duša ode,
u vječnu tišinu 
raširiću ruke svoje, 
                               Bosnu da zagrlim  
 
Hercegovina zemlja- 
pola srca moga 
polovina druga-
Bosna moja zna se 
srce moje tamo je, 
B i H u srcu mome 
do sudnjega dana, 
                                  to ne razdvaja se 
 
Tjerali me zemljo 
da im pjevam pjesme 
neke čudne pjesme 
pod priijetnjom i strahom 
a srce se prepolovit’
 ne može i ne sm’je 
duša moja protkana je 
                               k’o Bosna sevdahom 
 
Tjerali me Bosno
 da te zaboravim 
pokušali ratom
,nudili mi novac 
da u ruku zviijezdu
 ili Mjesec stavim 
ja ostajem ponosan, 
                             bosanac i   Hercegovac.  
 
Svi sinovi  tvoji 
znani i ne znani 
snaga volje, i ponosa
 srcu nepoznata 
mjesto ljubavi  vrelom 
krvlju zaljevani 
ali  rasli i branili te
                                            opet iz inata 

pjevaj moja domovino
i kad je najteže
i ne slušaj Bosno, 
šta zlobnici vele 
a sviijest Bosanska
, neka se  probudi 
oni nikad neće moći, 
                                     da te podiijele. 
 
Nek’ mirišu mojom, 
Bosnom jorgovani
nek’  joj ime nurom, 
do viijeka siija 
nek’ sinovi  na braniku
 stoje odabrani 
budi zemljo ponos, 
                                 svojih sevdalija.