Most do Hercegovine.

Da je meni želja da me mine
da premostim mora i planine,
da premostim mora i planine,
most napravim do Hercegovine.
----
Da pogledam sva okolna sela,
Tamo gdje su Trebišnjice vrela.
Te osejrim svadbe i siijela,
Što su dušu moju zaniijela

Jesuli svadbe kao nekad prije,
Nose li se đžanfezli dimije.
Mirišu li katmerom avlije,
Jesul’ pune baklava sinije.
----
Sevdišu li prave sevdalije,
Šemluče li stare akšamlije.
Pjevaju l se pjesme najmilije,
Dok se bajrak bosanski razvije,

Osviće li još najljepša zora,
Na Zaušju iznad Prijevora.
Skupi li se još svatova dvjesta,
Kad’ dolazi kićena nevjesta.
----
Zaigra li kolo djevojaka
djevojaka i mladih momaka
Poteče li pjesma od meraka,
I sastavi od mraka do mraka,

Treperi li Bilećka dolina,
Trese li se Ćurjan i Gradina.
Dali čuje Biijela Rudina,
Kad bećarac pjeva omladina.
----
Sevdah pjesmu dal neko povede,
Dok okolo svi svatovi sjede.
Da se srca u grudima lede,
Od miline pjesme i besjede.

Zavrti li kalajli tepsija,
Tepsija li lijepa Hajrija.
Kad od pjesme zaori avlija,
I gora se do zemlje savija.
----
Zapjeva li Hajra uz tepsiju,
Srcu mome pjesmu najmiliju.
K’o što nekad pjevat’ znadijaše,
‘Vihor ružu niz polje tjeraše